Putovanje u Vijetnam – Plantaža čaja
Putovanje u Vijetnam – Plantaža čaja
Nakon pet dana putovanja po sjeveru zemlje put nas je odveo upravo na jednu plantažu čaja. Suncem osvijetljene rižine terase sada smo zamijenili gustom maglom koja je progutala okolna brda. Na njima su smještene farme čaja. Vrijeme se ovdje naveliko razlikuje od ostatka zemlje, pa je tako 9 mjeseci u godini oblačno i sve prekriveno maglom. Oni to zovu zimom, iako meni to više vuče na kasnu jesen, ili rano proljeće. Temperatura također nije niska – za vrijeme naše posjete bilo je 20-ak stupnjeva ujutro kad smo se probudili.
Smjestili smo se na rubu jedne litice, u nevjerojatno unikatne kućice koje pružaju pogled na lokalno selo i okolne brežuljke. Pogled s terase na samom krovu našeg restorana pružao je na selo od svega nekoliko nastamba. One su se tek povremeno ukazivale. Magla se doslovce uvlačila u sve pore materije ovog svijeta, pa tako je i selo ostalo u njezinoj odaji svakog jutra. Poseban je gušt bio promatrati kako magla povremeno nestaje a njeni se oblaci sele u neko obližnje selo i na ne tako udaljena brda gdje gutaju sve pred sobom. Tu ću citirati svoju dragu prijateljicu i njene riječi iz svoje vrlo kratke ali slatke poezije koju je napisala: “Što magla jede za doručak? Vrhove planina”.
Na plantaži čaja smo ostali samo 24 sata, pa nam je zato raspored bio poprilično zgusnut. Prije same večere, koja je bila toliko fina da je zaslužila poseban odlomak u ovome tekstu (ali nekom drugom prilikom), prisustvovali smo ceremoniji čaja koja je trajala malo manje od dva sata. Dvoje vrlo vještih ljudi Hmongovaca, ljudi koji pripadaju etničkoj manjini Hmong, kroz glazbu i govor su prenijeli opće znanje o samome čaju. Muškarac bi svako malo pomahnitalo puhao prvo u svoju veliku a zatim u manju frulu, a žena u razmacima glazbe pričala o čaju i trudila nam prenjeti sve što bi trebali znati o istome.
Najbolja je bila atmosfera prilikom same ceremonije. Sjedili smo oko vatre, u lotosovom položaju na podu, tvoreći svojim tijelima krug oko nje. Tu smo kušali 4 vrste čaja; bijeli, žuti, crveni i zeleni. Svakog bi kušali posebno, slijedeći njene riječi koje su nam davale upute kako zapravo držati šalicu i staviti je na svoje nepce i na kraju popiti sam čaj. Od svakog smo popili po tri šalice. Recimo prva šalica je tek upoznavanje s čajem pa čaj u njoj nije toliko intenzivan. U drugoj šalici okus čaja je jači i intenzivniji od prethodne, dok treća šalica rastura i okus čaja je poprilično gorak. To smo ponovili četiri puta, u krug, odnosno sve zajedno smo popili 12 šalica čaja. Meni je najdraži bio crveni čaj, kojeg sam kasnije i kupio.
Drugo jutro ustali smo vrlo rano. Nakon zajedničkog doručka otišli smo u razgledavanje plantaže čaja. Probijajući se kroz maglu put nas je doveo na prvu plantažu čaja koja je u vlasništvu obitelji u čijemu smještaj noćimo. Plantaža se nalazi na blagoj padini obrasla sada već starim stablima čajevca. Nakon blagog trekinga po brežuljku čajevaca otišli smo 300 metara dalje, u jednu drugu nastambu, gdje smo svjedočili preradi samog čaja.
Na ovim prostorima isti se prerađuje i obrađuje na starinski način, pa je tako nezaobilazno bilo vidjeti kako se to radilo nekada davno. Svježe obrani listovi čajevaca nalazili su se u velikoj ovalnoj kamenoj posudi, koja je dio peći u kojoj gori vatra. Muškarac, pripadnik etničke manjine Hmong, drvenim štapovima okretao bi listove čaja kako bi isti omekšali i tako bili spremni za daljnju preradu. To je proces koji je dosta zanimljiv, i zahtjevan, ali moja grupa se nije ustručavala da se okuša u istome. Svaki bi posebno prišao peći i posudi i par minuta bi štapovima okretao listove čaja. Zatim je na red došao novi proces gdje je muškarac šakama mijesio omekšane listove čaja, u što smo se mi također upustili. Cijeli proces prerade gledali smo pola sata, a zatim otišli u daljnja razgledavanja plantaže. Nakon ručka spakirali smo svoje kofere i bili spremni za polazak u Hanoi. Na odlasku su vlasnici smještaja i plantaže čaja poklonili svakome od nas veliku vrećicu čaja, istog onog u čijem smo procesu obrade i prerade sudjelovali. Širokog osmjeha otišli smo u Hanoi, grad koji nam je bio sljedeće odredište u ovoj čarobnoj kulturološkoj zemlji.
Hmong Travel nudi Vam jedinstveni doživljaj Vijetnama koji možete provjeriti na našoj stranici slijedećih putovanja koja kontinuirano organiziramo na veliko zadovoljstvo svih koji su do sada bili djelom naše avanture.